Oni koji me poznaju, znaju i to da vrlo cesto razmisljam i govorim na temu otudjenosti medju ljudima.. Pod uticajem ovog horora koji se dogodio u Velikoj Ivanci, ne mogu, a da se ne zapitam koliko zapravo poznajemo i sebe i druge..
Realno gledano, svako od nas je tempirana bomba.. Niko nas nikada nije ucio i naucio gde su nam granice izdrzljivosti.. a mi kao ovce samo guramo, guramo, guramo u sebe svasta nesto sto odlucimo da ne izgovorimo ili pokazemo okolini i svetu.. I to se talozi.. gomila... gusi nas.. pa kad tad mora i da poplavi i preplavi..
Svi smo mi necije komsije, zar ne? Pa jesmo li onda svi i potencijalne mete? Definitivno mislim da jesmo.. jer nikad se ne zna iza cijeg pogleda cuci tihi ubica.. neko napaceno bice koje je predugo cutalo.. i predugo trpelo.. O onim, dokazano psihicki bolesnim ljudima necu da govorim. Sada razmisljam o nama koji se vodimo kao zdravi..
Nisu moja razmisljanja danas vezana samo za ovog coveka koji je po misljenju svih bio zdrav, a onda odjednom doziveo pomracenje svesti i pocinio takav zlocin.. Setimo se Brejvika koji je na Utoji pobio vise od 70 ljudi.. I on je u svojoj glavi razvijao neki poseban film, gradio neku teoriju i kovao paklene planove potpuno posvecen svojoj "misiji", misleci, iz svog mracnog ugla, da radi pravu stvar... Za njega su tek nakon zlocina "utvrdili" da je navodno bolovao od "paranoidne sizofrenije".. dovoljno da mu ne sude.. bar ne onako kako bi trebali..
Koliko je "Brejvika" medju nama? - pitam se...
Udaljili smo se jedni od drugih.. Pijemo mi kafe zajedno, pricamo o cenama, politici, poslu ili nemanju posla, ali nekako imam utisak da smo se masovno okrenuli onom nekom paralelnom zivotu koji "zivimo" na drustvenim mrezama.. Mladja populacija narocito..
Kao da smo zaboravili da se prijatelji STIČU i u SRCU cuvaju, a ne DODAJU i grupisu u kategorije tipa: bliski, poslovni, skolski itd...
Kao da smo zaboravili da je poljubac mek, vlazan i topao, a ne smajli sa napucenim ustima...
Kao da smo zaboravili da je zagrljaj lekovit, i da njegovu vaznost i snagu ne moze zameniti ni bilion kompjuterski nacrtanih srca..
Zaboravili smo i to da je fotografije sa letovanja mnogo lepse gledati u sobi punoj prijatelja, iz nekog lepog albuma, gde svaku fotku prati gomila komentara i iskren smeh i odusevljenje, a ne "Like" i "jao sto si lepa.. jao sto si sladak.. super ste.. divni ste.. bajni ste.. krasni ste..." komentar, napisan tek da se nesto napise.. da vam ne zamere "prijatelji" pa da vas obrisu sa liste ili ne daj Boze blokiraju, jer sta cete onda? Kako cete da budete u toku? Ma daj...
Secate li se sta je saputanje? Neciji vreo dah na vasem uvetu i vratu? Ili smo i to zaboravili?
Poenta je u tome da se sve manje druzimo u realnom zivotu..
sve manje imamo osmeh i razumevanje za druge..
sve manje razgovaramo, onako duboko i iskreno i sve se manje slusamo medjusobno..
sve se manje smejemo zajedno.. pa onda jedan covek ubije 13 ljudi, i niko ne zna razlog, i niko to nije ocekivao, i niko ne ume da objasni.. i niko nije slutio.. hmmm...
Pa, 'ajde za promenu da se opet malo bavimo jedni drugima.. da obratimo paznju na ljude oko sebe.. da se potrudimo da nasmejemo tuzne.. da saslusamo one koji dugo cute.. da razumemo cutanje onih koji su nekada puno govorili.. Da opet budemo bliski.. Da se opet osecamo i razumemo bez puno reci, pogledima.. Da sapucemo na mostovima posmatrajuci sumrak nad rekom, a ne na "chatovima" i u "inboxu"...
Hajde da odbacimo metalne robotske kostime...
Da ponovo budemo ljudi...
Mozemo to, znam..
I verujem...
10/04/2013, 16:33
I ja verujem da je moguće vratiti se u ljudskost iz koje smo sami sebe proterali.
Neka te zdravlje i sreća prate.:-)
10/04/2013, 17:55
Moguce je, finosvesno.. samo se moramo pokrenuti.. vratiti merač na one vrednosti kojih smo se nekad drzali, a koje danas tako malo znace.. Hvala na lepim zeljama, i ja tebi zelim zdravlje i iskren osmeh za svaki dan! :)
10/04/2013, 21:18
Ovo si odlično napisala, baš u pravi čas. Mnogo je potencijalnih Brejvika medju nama. Postali smo udaljeni od svega i nema više onog, pa makar i neiskrenog, druženja uz piće, kafu i meze, ili makar kafu, na kom nam je zavideo ceo zapad. A da pucamo po svim šavovima, pucamo. Ja sam pukla u decembru. Vrh je bio napušten pas koji mi je prišao na prepunoj autobuskoj stanici. Pomazila sam ga i počela da plačem. Na kraju sam toliko plakala da nisam znala da li je to zbog mene same, zbog sirote kuce ili od sramote što me 20 ljudi gleda kao poslednjeg idiota. Niko mi nije prišao, niko me nije ništa pitao, čak ni onih par poznanika. Od sopstvene muke mi više ne vidimo, ne čujemo, a ni ne želimo.
I ja se nadam, kao i ti, ali isto tako znam da je nada poslednja slamka za koju se hvatamo. I ima je sve manje.
Veliki pozdrav.
10/04/2013, 21:50
Draga moja... Kako si samo lepo uoblicila ove teske istine. Meni zbog tog otudjivanja dodje da opsujem da oteram sve u materinu....da im kazem da me ne zanimaju i da slobodno nastave svoje bedne zivote iza zidova koje su digli... A onda bih plakala kao Roksana.... Onako od srca.... Meni fali ta ljudskost. Nedostaju mi osmesi nepoznatih prolaznika...o prijateljima i da ne govorim.... Zaboravili smo da slusamo jedni druge.. I tu je komunikacija umrla... Nadam se sa smo u stanju da se vratimo onim,po meni, pravim vrednostima... Pozdrav :)
10/04/2013, 23:24
otuđenost je problem današnjice...na sebi vidim koliko god da se trudim,neki put zakažem...ali imam jedno pravilo kojeg se nastojim držati,virtualu dijelim od stvarnosti..ovdje na virtuali sam našla nekolicinu ,koji su mi postali bliski,nažalost dijeli nas daljina...i način komunikacije je pisanje na fb ili mailovi..prijatelji koji su mi blizu,odnosno koji su dugogodišnji iz stvarnog svijeta,neprakticiram pisanje na fb,nastojim da se naši razgovori i druženja provode u živo...ponekad želiš nekog,zagrliti,poljubiti,nasmijati se ,taj osječaj nikako nemože zamjeniti jedan od smajlića...ja vjerujem da možemo biti ponovno ljudi,a ne roboti ...
11/04/2013, 00:44
Citam sad ove vase komentare i svaka rec mi jaca veru da jos nije sve izgubljeno jer tamo negde postoje ljudi koji vide i osecaju iste stvari kao i ja..
Zivimo u vremenu "zdravog zivota", novine su pune clanaka o tome sta da jedemo da bi nam kosa, nokti, zubi, telo bili zdravi.. Nemoj ovo, nemoj ono, izbaci to i to, ono smes, ono ne smes.. itd...
A sta je sa mentalnim zdravljem? hajde malo da se pozabavimo dusama, jer i one su deo nas..
Brejvik je jedan fizicki zdrav muskarac, ali truo iznutra.. Koliko je takvih oko nas..? Mnogo.. pogledajte oko sebe, i videcete more doteranih, naizgled zdravih ljudi.. ali u pogledu im tama.. ili praznina.. i ne zna se sta je od ta dva gore i opasnije.. Hodaju kao na pokretnoj traci, i samo je pitanje trenutka kada ce ih neki potez ili rec gurnuti sa ivice u ponor iz kog nema povratka..
Covek je, kao i pas, coporativna zivotinja, treba mu drustvo i blizina drugih.. treba mu neko da mu lize rane.. treba mu neko za igru..
a moderne tehnologije cine da nam je sve dostupno na "klik".. Kliknes i gledas film sam, kliknes i kupis sta ti treba, ne moras cak ni da izadjes napolje, donece ti do vrata.. kliknes i ucis.. kliknes i igras se.. kliknes i "druzis se".. I onda jednog dana umres, i ne klikces vise, i tvoja smrt ne takne niciju dusu.. Kao da nisi ni postojao.. Jezivo..
Zato mislim da moramo misliti na mentalno zdravlje, unapred, svaki dan, svakog trenutka, a ne samo kad se dogode neke velike tragedije kao ova u Ivanči, posle kojih kao budemo razbudjeni par dana i onda se opet uvucemo u oklop i nastavimo po starom.. Do neke nove tragedije.. koja obicno bude gora od predhodne..
Zato cu Dubi uskoro preci kilometre, da te vidim i zagrlim, da ti postanem stvarna i da ti meni postanes stvarna, da ovo sto sada imamo dobije svoju sansu da zazivi na pravi nacin.. I nece mi ti kilometri tesko pasti, kad znam da idem u susret prijatelju.. Sve se moze promeniti, ako imamo volje.. ako smo jos zivi.. a osecam da jesmo.. Veliki pozdrav za sve vas, tamo negde, cije su duse jos uvek tako lepo, vragolasto, nemirne i zive..
Kroz vase tekstove osecam vam puls.. i to me cini srecnom..
A kad ima pulsa, onda je susrete i druzenja lako organizovati.. ;) razmislite i na tu temu.. ja sam ZA! :)
11/04/2013, 02:58
Dodir nečije ruke, poljubac, zvuk smeha, pogled iz kog se mogu pročitati romani, uspomene koje se stvaraju u najneverovatnijim trenucima... Syber svet nije ono što može da nam da sve to.
Nedavno mi se desila slična situacija kao Roksani. Stajala sam na ulici, na kiši i plakala.
Ljudi su postali strani, tuđi. Čak i oni koji bi nam trebali biti bliski.
"Ćao! Šta radiš?" izgovoreno u prolazu, neretko dobijemo odgovor "Dobro sam. Ti?"
Postajemo roboti, nije nas briga, pitamo bilo šta i odgovaramo isto tako, mehanički.
Kakvi to postajemo?
Treba da iskoristimo svaki trenutak koji možemo, sada, baš sada da ga provedemo sa dragim ljudima. Da im kažemo i pokažemo koliko ih volimo, koliko su nam dragi. Nikada ne ostavljate stvari neizrečene ljudima do kojih vam je stalo, možda već sutra nećete imati priliku za to. Život je previše surov, previše kratak... Nažalost.
Make love not war! Dok ima ljudi kao što je ova grupica ovde, ima i nade. :) Sve vas ljubi i pozdravlja phoenix.
11/04/2013, 09:30
Ptico, potpuno se slazem! Dobro dosala na moj blog.. Moramo da zbijemo redove, svi mi koji smo svesni, i koji verujemo da moze drugacije. Veliki pozdrav! :)
11/04/2013, 10:04
Ima nas sto isto mislimo.Pretpostavljam da bismo zbog istih stvari plakali i smejali se...Neverovatno je kakomozes upoznati nekog kroz price i pesme koje pise...valjda tako zadiremo jedni drugima u dusu... A tako smo daleko!
I porazno je sto mozemo ceo zzivot provesti u necijoj blizini a da mu dusu nikad ne vidimo.
Nekad je dovoljan jedan covek da pokrene neku promenu... A nas ima ...pa ima nade i za one prave zagrljaje i poljupce, za iskrene razgovore uzivo... Pozdrav svima...:)
11/04/2013, 11:01
Iv, draga, odakle si, ako nije tajna? Ti i ja, ako resimo da objavimo nasu "Misteriju" moracemo da se druzimo.. na moju veliku radost :)
11/04/2013, 23:05
Bas sam razmisljala o onom delu recenice >pijemo mi kafu< , jer stvarno je ispijamo svakodnevno sa nekim, ali razgovore koje vodimo su nekako prazni, utegnuti. Svi se plasimo da kazemo da nismo jaki, mocni, uspesni da imamo neki problem. Vise pricamo o tudjim nego o svojim slabostima... Stvarno postajemo roboti, ali ono najgori svi isti. Pozdrav svima
12/04/2013, 00:35
Ja nemam tajne draga...bar ne tako sitne...hahahaaa... Ja sam odasvuda....Ima u meni mnogoJadrana i crnogorskih planina, siroke plodne Sumadije i sljiva, i nesto makedonske juznjacke tuge... Sad sam u Skoplju...I nismo bas strasno daleko... Ostavljam ti mail...pa mozemo neke sssssss tajne i tako pisati ako zelis... Bilo bi mi drago da s edruzimo uzivo... Mozda je ova misterija koju pisemo dodir sudbine... Ko zna...:)
12/04/2013, 10:19
Pa ne mogu da verujem.. Od svih gradova na svetu, ti si bas u Skoplju, u kom imam rodbinu po maminoj strani.. :) Vidis? Ima tu nesto :) mislim da stvarno treba da razmenimo mailove :)Pusti mi poruku na ovaj mail: moj.izbor.moja.stvar@gmail.com
12/04/2013, 12:30
Pa kazem ti ja da ima nesto... Slicni se pronalaze...Sudbina je cudna igra... Hvala za mail...Pisem ti jos veceras... :)
13/04/2013, 00:22
Iz jedne malene semenke, koja je doletela nošena vetrom ko zna odakle,posle nekog vremena, puštajući marljivo koren, iznela je na svojim tananim plećima biljčica jedan grumen.Nakon nekog vremena između stabla i lista se pojavio cvet. Taman kad sam pomislio da će raširiti svoje latice i zamirisati božanskim mirisom videh jednu blatnjavu čizmu i... utaban trag iza nje. Prošlo ja nekoliko dana. A onda jednog sunčanog jutra ugledah trag od čizme raspuknut na pola, a po sred njega malena povijena leđa i osmeh mi ozari lice. p.s.puno pozdrava
14/04/2013, 09:57
Hrastovi zapisi, hvala na divnom komentaru. Veliki pozdrav! :)
14/04/2013, 16:35
"Zar se ljudi mogu toliko promijeniti da u jednom času zastaneš zaprepašten i pitaš se u čudu: ko su ovi ljudi? Nemoguće je da su to oni isti koje smo poznavali. A možda tako i oni pomisle i za nas... Ne znam možda je to jednostavno tako da više niko nikoga ne poznaje..." Mesa Selimovic
14/04/2013, 21:02
da, Tanja, bas tako.. Mesa je to primecivao jos tada.. da je ziv, ko zna sta bi tek napisao za danasnju situaciju.. :/
17/04/2013, 15:38
Da ,to se i ja pitam ili je oduvek bivalo tako.... samo sto se sad to mnogo vise primedjuje i oseca :(
29/03/2014, 19:40
Otudjenje od ljudi a i otudjenje od prirode u istoj meri uticu na mentalno i emotivno zdravlje svakog coveka. Malo se paznje posvecuje mentalnoj higijeni, pa tek kad se desi takav neki pichvajz kao sto si gore navela, onda su svi u cudu. Lepo si ovo sve napisala, ljubim!
24/04/2015, 01:55
Nema po meni,zamene za druzenje.Covek nikada ni uz savrsenu tehnologiju nece(a tome ses slazu mnogi futuristi}izmisliti zamenu za ziv kontakt.A drustvene mreze su prelepi bezivotni Diznilend krcat cudesnim fotografijama i mudrolijama sa svih strana koje samo urusavaju jos vise moral i dostojanstvo usamljenog pojedinca.Od toliko "lepote" tamo moze se postati i ljubomoran a realnost je ipak drugacija uglavnom.Vec sada ako ne okacite sliku na fejsbuk sta ste zadnje jeli kao da niste ni ziveli.Verujem da je ljudski duh,iako nisam mnogo religiozan,vecan i neunistiv a da ga fejsbuk i ostale trivijalnosti modernog drustva podrivaju ali opet mislim da ce jednom prevagnuti pozitivni bilans borbe coveka i masine u kosrist coveka.Bar se nadam jer sasvim sigurno i lagano tonemo kao drustvo i kao vrsta u socijoloskom smislu.
29/04/2015, 15:41
Slazem se Milose sa svim napisanim u tvom komentaru osim sa detaljem da "lagano tonemo"... Nazalost, mislim da smo vec ubacili u 3 brzinu sto se tonjenja tice... Veliki pozdrav za tebe!
17/04/2020, 00:03
http://mewkid.net/when-is-regylia/ - Tadalafil 20 Mg 36 uiq.fxid.pasija.blog.rs.ynu.km http://mewkid.net/when-is-regylia/
02/06/2021, 08:45
tadalafil 40 mg from india https://nextadalafil.com/ tadalafil 30 mg tadalis sx
02/06/2021, 13:39
tadalafil daily use https://pulmoprestadalafil.com/ tadalafil 60 mg for sale tadalafil 40
02/06/2021, 14:01
tadalafil pills https://tadalafilgenc.com/ buy tadalafil us buy tadalafil us
02/06/2021, 15:02
tadalafil 30 mg https://extratadalafill.com/ 40 mg tadalafil order tadalafil
05/06/2021, 14:14
tadalafil 40 https://tadalafilgenc.com/ tadalafil tablets tadalafil
07/06/2021, 03:05
buy tadalafil us https://extratadalafill.com/ tadalafil 60 mg for sale buy tadalafil us
07/06/2021, 05:35
generic tadalafil united states https://superactivetadalafil.com/ tadalafil online 40 mg tadalafil
07/06/2021, 12:11
tadalafil pills https://nextadalafil.com/ tadalafil 40 generic tadalafil
07/05/2022, 18:00
hydroxychlorequine hydrochlor