Vec danima strahujem i pitam se zasto nema sunca u aprilu, sta se to u vasioni desava, i da li se zvezda Sunce gasi?... Sama pomisao na tu mogucnost stvara u meni jezu i strah! Mogu da zamislim dan bez sunca, mogu i nedelju, i mesec, ali vise od toga ne mogu i ne smem..

   Ali, evo nama dugo ocekivanog Sunca.. Uslo mi jutros rano u sobu i celu me, onako pospanu, okupalo... Silno sam mu se obradovala.. pa sam ostala 10 minuta duze u krevetu, da se malo pomazim sa njim, da mu sapnem da mi je nedostajalo, da ga zamolim da se ugnjezdi tu i da ostane.. 

   Otvorila sam sirom prozore... Moje lale i narcisi u vazni podigli su svoje lepe glave, radosni.. Pas vrti repom, bacajuci mi loptu pred noge.. Sa radia dopire Colin glas.. Peva o Aprilu u Beogradu.. Sve ukazuje na to da nam je prolece napokon stiglo..

   Otvorite i vi sve svoje prozore sirom.. i one od doma i one od srca.. Pozdravite sunce.. Rasirite ruke i zagrlite nekog.. Smejte se, i bez razloga: sebi, suncu, svetu oko sebe, nije vazno kome.. Pomilujte psa na ulici, znacice taj gest i njemu i vama.. Zvižducite pticama.. Kupite vezu narcisa i razdelite ih slucajnim prolaznicima.. Sedite na klupu pored nekog deke ili bake i porazgovarajte malo.. Sirite pozitivnu energiju.. Budite dobri..

   Pozelite danas nesto veliko i vazno.. nesto od onoga za sta mislite da vam treba cudo da bi se to ostvarilo.. jer, ko zna.. mozda se onaj gore, koji je zaduzen za "cuda" bas danas dosadjuje..:)