-        Tvoja ludost moze glave da te košta! Stvarno si ponekad nepromisljena kao dete! – režao je Saša ustajuci i pruzajuci čašu ka njenoj. Zvonki zvuk sudara dve čaše odjeknuo je prostorijom.

-        Znam, znam, ali zvala sam te, nisi se javljao, a vremena je bilo malo da bih te čekala.. Izvini.. Znas da ponekad poletim..Dobila sam ovu poruku i krenula – pravdala se, spustajuci umorno telo na dvosed i pruzajuci mu telefon da pogleda poruku

Sasa je uzeo telefon, procitao tekst prikazan na ekranu i duboko uzdahnuo vrteci glavom u neverici. Pokusao je da iskontrolise svoju ljutnju koja je zamenila strah, i nadolazila kroz njegove žile kao plima..

-        Ponekad?! Ne, draga, ti UVEK poletis! UVEK! Sam Bog zna kako do sad nisi nadrljala zbog toga! Znas li ko ti je poslao ovu poruku? Nemas pojma! Mogla je biti zamka! – ispio je svoje pice na iskap i spustio času  na sto..

Protrljao je lice šakama pokusavajuci da se smiri..Otisao je do prozora i osmotrio parking. Nije primecivao nista sumnjivo.. Samo njegov kombi i jos 3 automobila koja su bila tu i kad je dosao.

Misli su mu jurcale u pokusaju da poveze sve detalje u celinu.. Nesto mu se tu nije dopadalo! Slutio je opasnost! Pre nekoliko meseci, les mlade zene pronadjen je u luci, i ta je prica uznemirila javnost jer je identitet devojke bio nepoznat.. Niko nije znao ni ko je ona, ni odakle se les tu stvorio, u policijskim bazama podataka nije bilo prijavljenih nestanaka ni jedne osobe koja bi odgovarala godinama i liku te mlade zene. Sumnjalo se da je prosvercovana na nekom od tovarnih brodova koji su tih dana pristali u gradsku luku.. Ana je naravno, kao pas tragac kad oseti krvav trag, danima njuskala po luci, pokusavajuci da otkrije i raskrinka taj zlocin, sto je vrlo ljutilo policiju.. Oni nisu voleli da im se novinari motaju po mestu zlocina i da svojim pretpostavkama iznetim u novinama dodatno uzburkavaju i onako vec dovoljno uzburkane strasti.

Ali Ana nije marila za to.. Uvek je smatrala da ljudima treba reci istinu, ma kakva ona bila, jer joj je bilo dosta obmana.. Mogla je pisati price o zvezdama na crvenom tepihu, prenositi ko se kako obukao i sa kim u pratnji je dosao na neku premijeru ili koncert, ali nju to nikad nije zanimalo.. To je smatrala praznim pricama, i te poslove je prepustala koleginicama iz redakcije koje su se za takve akcije bukvalno tukle!

Tip koga je prethodnog dana pratila i cije su fotografije lezale rasute po stolu bio je “velika zverka”, povezivali su ga sa švercom droge i oružja, a Ana je sumnjala da je nekako povezan i sa smrću one nepoznate devojke. Kada bi je pitao zašto tako misli, nije umela da mu objasni ali je osecala da tu postoji neka veza. I bila je resena da to ispita. Saša je osecao grcenje u stomaku i jezu duž kičme na samu pomisao da bi Ana mogla pasti u ruke takvom ljugavcu..

-        Slusaj me dobro! – okrenuo se ka Ani koja je pognutih ramena ćutke sedela, stezuci šake u krilu, kao dete koje zna da je pogresilo.. – Od sad pa na dalje i zauvek zapamti jednu stvar: NIGDE vise ne smes da ides sama! NIGDE! Ako ne mozes da dobijes mene, zovi Vučka ili Ljubu da idu sa tobom! Jel ti to jasno! – opet je režao bezuspesno pokusavajuci da se savlada.

Ana je i sama svakog trenutka postajala sve više svesna u kakvu je opasnost sebe dovela. Nije se ljutila sto Saša viče, razumela je njegovu brigu, znala je da je iskren. A i bio je potpuno u pravu.

-        Dobro, smiri se.. Obecavam da cu od sad biti pazljivija! Pre nego sto si ti dosao, neko me je i zvao sa skrivenog broja… nisam se javljala.. Imas li ideju kako da otkrijemo ko me je zvao i ko je poslao poruku? Da li bi Nikola mogao da nam pomogne oko toga?  – pitala je gotovo šapatom, bojažljivo gledajuci Sašu pravo u oči..

Bilo joj je drago što je tu, sa njom.. Nije zelela da ostane sama. Sa njim se osecala sigurno. On je stajao sa druge strane stola, ruku duboko zavucenih u dzepove izbledelih farmerki, i razmisljao.. Oboje ih je iz misli trglo zvono njenog mobilnog telefona koji je zbog ukljucene vibracije poskakivao po glatkoj povrsini stola. Ani je srce odjednom ponovo sišlo u pete! Saša zgrabi telefon i pogleda u svetleci ekran na kom je pisalo: PRIVATE NUMBER…

-        Opet skriveni broj! – procedio je kroz zube a graske znoja zasijase mu na čelu

-        Ne javljaj se, molim te! – zamolila je glasom punim strepnje skočivši sa dvoseda kao oparena.. ali nesto u Sašinom pogledu govorilo joj je da je neće poslušati…

 

Nastavice se…