[ Misterija ] 06 April, 2013 23:14

“Kako ranije nisam primetila ta njegova osecanja? E, stvarno smo mi zene corave ponekad.. A sto se pitam kako nisam primetila njegove osecaje, kad ni svojih nisam bila svesna do pre minut.. hmmm.. mozda je sve to od straha.. mozda se kasnije ni on ni ja necemo ovako osecati..” – razmisljala je dok je sipavala konjak u dve case.. Bila je zbunjena, ali sok je popustao svoj stisak i misli su joj se bistrile..

Tecnost boje cilibara lelujala je u casama dok ih je nosila ka stolu..

Sasa je sedeo u fotelji i zbunjeno posmatrao fotografije, izbegavajuci da podigne pogled i susretne se sa Aninim.. Plasilo ga je ono sto bi tamo mogao zateci…

Vec dugo je prema njoj osecao mnogo vise od prijateljstva ali nije bas planirao da joj to ovako pokaze..

“Majmune jedan, sta ces sad ako se uplasi i pobegne od tebe? – prekorevao je sebe i svoju ishitrenost..

Ali sta je mogao? Uplasio se za nju, onako kako se nikad nije uplasio ni za koga drugog.. I od olaksanja koje je osetio kad je ugledao na vratima onako krhku I uplasenu ali ne povredjenu, sve njegove kocnice su popustile..

Na pocetku njihovog druzenja zaista su bili samo drugari, saradjivali su jedno vreme, i tada su se zblizili.. vremenom mu se uvukla pod kozu.. Bila je lafcina, neko na koga ste mogli uvek da racunate, neko od reci, neko od poverenja..I neko koga je bilo tako lako voleti..

Nezne i naizgled lomljive spoljasnjosti ali snaznog duha, pametna i pravdoljubiva.. Uvek na strani slabijih.. uvek na strani istine.. Novinarstvom se bavila jos od srednje skole, i svi njeni clanci koji su ikad bili obajvljeni dizali su veliku prasinu.. Pozdravljani od onih kojima je bilo dosta lazi i mazanja ociju, i osporavanih od strane onih drugih, koji su od lazi i mazanja ociju ziveli.. On, kao fotograf, cesto je isao sa njom na teren, i divio se njenoj posvecenosti svakoj prici na kojoj je radila..

-       Opet si se upetljala u nesto gadno? Ovaj tip je OPASAN! Jesi li svesna toga?? – pitao je prihvatajuci casu koju mu je pruzala i dalje izbegavajuci susret sa njenim plavim ocima..

-       Svesna sam.. jos kako sam svesna.. – prosaputa Ana zamisljeno otpijajuci gutljaj pica…

 

Nastavice se.... 

[ Misterija ] 06 April, 2013 01:48

Srce joj je stalo.. Sta sad?? Pokusala je da se pomeri.. da ustane..

Noge su joj bile teske, kao da su od olova.. Krenula je refleksno ka vratima trudeci se da hoda sto tise..

Kucanje se ponovilo, glasnije nego prvi put.. Neko sa one strane bio je vrlo nervozan..

Ana je tesko disala ali se ocajnicki trudila da ostane pribrana.. Kako da vidi ko je sa one strane vrata, a da taj neko to ne primeti??

Misli su joj pomahnitalo jurcale kroz glavu.. Sta ako je dosao?? Sta ako je sve vreme znao da ga prati?? Sta ako je poslao svoje ljude po nju??? Sama pomiso na tu mogucnost susila joj je grlo i terala je da zadrhti celim telom…

“Ne, ne.. nemoguce.. nema sanse.. pazila sam..” – razmisljala je…

Zgrabila je telefonsku slusalicu sa postolja, resena da odmah pozove policiju ukoliko neko pokusa da provali u stan.. Nista drugo joj nije padalo na pamet..

“ANA! OTVARAJ! ZNAM DA SI UNUTRA!” – zaculo se urlanje sa one strane, praceno lupanjem necije pesnice o vrata.

U momentu je izgubila dah! Strah koji je do tog trenutka rastao u njoj odjednom ju je totalno paralisao, toliko da joj je slusalica iskliznula iz ruke i uz tresak pala na pod.

A onda je strah iznenada nestao.. Telo joj se opustilo..

Srusila se na kolena i ponovo udahnula punim plucima kao davljenik koji se napokon domogao povrsine vode koja je samo sekund pre pretila da ga udavi..

Taj glas… uznemiren, piskav od zabrinutosti i ocaja… znala je dobro ciji je.. i sto je najvaznije, nije bio Njegov! Laknulo joj je… bila je sigurna… Telom su joj prolazili nekontrolisani drhtaji.. pokusala je da uspostavi ravnotezu i podigne se na noge..

“Evo! Dolazim! Nemoj da razvalis ta vrata!” – napokon je izgovorila…

 

Nastavice se...