Koliko mogu da primetim Baba Marta je cvrsto resila da pobere kajsije i rane kruske.. da povije glave ponosnih narcisa i visibaba.. da zatrpa prkosne zute safrane.. i da jos jednom pokaze svoje bele zube pre nego sto ode za Severom.. Ajde Baba, dosadna si.. ili sedi ili idi.. sta se femkas ko seoska mlada pred udaju..

sve sam to pomalo ja

 

 Malopre izasla do prodavnice i pogledam u nebo.. a tamo.. boja: plava; nijansa: led.. imas utisak, kad bi mogao da ga liznes da bi ti se jezik zalepio za njega ko za one vocne sladolede koji se prave samo sa vodom.. Smile

 Nego, ovaj me ćudljivi mart ipak podseća da izlazimo iz zime.. Mislim da mi je ovo bila najgora zima u zivotu, sto se vremena tice.. Ni jednom nisam obukla onu debelu, perjanu jaknu, ni jednom nisam obula prave zimske gojzerice, sa kramponima, za dubok, ozbiljan sneg.. Stalno smo lelujali na nekoj sumanutoj granici izmedju oštre, hladne jeseni i nežnog, ranog proleća.. Vuklo nas napolje, a onda nas kosila kosava.. snega gotovo i da se ne secam.. Evo i ovaj sto danas pada, sav je nikakav, i topi se i pre nego sto ga uzmete na dlan.. nisam napravila ni jednu grudvu.. O andjelima u snegu da i ne govorim.. Slike razdraganih klinaca koji vuku sanke su nekako mutne i mesaju se sa proslogodisnjim, stvaraju mi pometnju i teraju me da se zapitam: jel to bilo ove, ili prosle zime?

Nadam se samo da ce prolece biti lepo.. i da ce potrajati .. da nece i ono preko noci da se pretvori u memljivo, vrelo leto u kom cemo, kad se asfalt zažari, teško disati.. Fale mi duge setnje pored Savskog jezera i purpurni sumraci na Kalemegdanu..fali mi da vidim plave glavice prvih ljubicica.. fali mi lezanje na travi... oni beli paperjasti oblaci na plavom nebu.. da pravim vencice od maslacka.. da zagrlim drvo obraslo brsljanom, tamo gore u Zvezdarskoj sumi.. fali mi neko sa kim bih igrala badminton u subotnja jutra ili predvecerja.. i tako.. Ajmo, prolece, dodji... i ostani..