[ Generalna
]
26 Mart, 2013 15:23
Lift u zgradi opet ne radi.. to nije nista
novo.. a nije nista novo ni ono gundjanje koje pocinjem da cujem negde
na trecem spratu..
To su dokone babe ponovo izmilele na trac-partiju u
hladni, prljavi hodnik. Jer, ne daj Boze da jedna drugu pozovu na kafu u
stan. Boje se valjda da im ne predje u naviku, pa ce onda morati
stalno da se goste medjusobno.. A tada bi morale da sredjuju kucu,
namestaju krevet, vade one starinske
soljice iz servisa koji su dobile za svadbu i koji od tad stoji u
staklenoj vitrini. Na tim se soljicama vise ne mogu razaznati sare jer
ih prekriva debeo sloj prasine koja se godinama talozila.. A gde to sme
neko da vidi, pa da ih posle ogovaraju na onim trac-partijama koje ce
biti odrzane bez njih..To su vam one babe koje ulazna vrata od stana
otvaraju jedva toliko da im vidite vrh karirane papuce i jedno oko
uokvireno dubokim borama..
Uvuce se, pod stare dane, neki strah ljudima u
kosti.. I neki sebicluk… Bilo kako bilo, hodnik je tako postao glavno
mesto za sastanak krda alapaca, opajdara, torokusa i ostalih strucno
obucenih kadrova, visokokvalifikovanih za raspredanje o tudjim zivotima…
A onda, kad vi naidjete, one nabace na lica one usiljene, lazljive
osmehe i brze bolje pogledaju u pod da bi izbegle strele iz vasih
ociju..
- “Dobar dan, zlato.. ovo cudo opet ne radi, djavo ga odneo, a mi, sta cemo.. eto.. malo da popricamo..”
- “Pa sto ne pricate unutra, ovde mozete samo da se razbolite” kazem u prolazu, vec unapred znajuci da ce u odgovoru biti objasnjeno kako su se eto, bas slucajno tu srele, pa zastale..
Cudna je ta starost.. I teska je, sigurno.. narocito kad si sam.. Mora da su jezivi ti samotni, cutljivi dani, kad oko vas nema nikoga sem uspomena i duhova proslosti..
- “Dobar dan, zlato.. ovo cudo opet ne radi, djavo ga odneo, a mi, sta cemo.. eto.. malo da popricamo..”
- “Pa sto ne pricate unutra, ovde mozete samo da se razbolite” kazem u prolazu, vec unapred znajuci da ce u odgovoru biti objasnjeno kako su se eto, bas slucajno tu srele, pa zastale..
Cudna je ta starost.. I teska je, sigurno.. narocito kad si sam.. Mora da su jezivi ti samotni, cutljivi dani, kad oko vas nema nikoga sem uspomena i duhova proslosti..
Zato, vi koji cete mozda ostariti negde u mojoj blizini, ako me vidite
nekad da pocinjem da obitavam sa drugim babama po hodnicima, opomenite
me.. Uhvatite me za ruku, i recite: ajde matora, da pijemo kaficu, onako
k'o nekad, uz muzikicu, iz onih tvojih blesavih, rasparenih solja..
Svecano obecavam da cu i ja uraditi isto ako primetim kod vas slicne
simptome...





26/03/2013, 15:44
Hahaha!!!! Šteta što ćeš i ti, zajedno sa nama stariti i zaboraviti sve ovo što si sada pisala. A ako se setiš biće ti pomalo neprijatno i jetko ćeš se sebi samoj nasmejati...
Dete drago, ti nemaš pojma kako godine lete i kako je surovo i teško biti sam i uplašen i kako je ružno sprdati se sa starošću jer njeni se liftovi nikada ne kvare i ona stalno dovozi nove pridošlice.
26/03/2013, 16:03
Mislim da je fizicka starost jedno a dusevna nesto sasvim drugo.. Po godinama i nisam vise dete ali po dusi jesam.. takvi su mi i roditelji.. Ne sprdam se sa starosu, naprotiv, samo mislim da nesmemo nikad izgubiti vezu sa onim detetom u sebi.. A zaboraviti sta sam pisala nikada necu, jer bas zato i pisem :)
26/03/2013, 17:40
A i svedok sam mnogih lepih, ispunjenih starosti, kako onih
ljudi koji imaju porodicu uz sebe, tako i onih kojima su deca daleko ili ih nikada nisu ni imali.. Ljudi putuju, setaju, citaju, druze se uz kafu i film, ili igrajuci karte, idu na kurseve stranih jezika, upisuju fakultete pod stare dane jer su se u mladosti posvetili deci ili morali da rade, gaje cvece i razmenjuju pelcere, bave se rucnim radom.. toliko je nacina da svaki period zivota bude lep i ispunjen ako ne zaboravimo da osluskujemo svoje unutrasnje potrebe.. al kad je nekom bitniji tudji zivot od sopstvenog, kad je vaznije ko je kad dosao kuci, ko je sa kim seo u kola, ko je bio kod frizera a ko doneo pune kese kojecega iz grada, onda nije ni cudno osetiti se uplasen i sam kad se ostane u svoja 4 zida.. Starost je vreme kada napokon imate priliku da se ponovo posvetite i vratite sebi samima.. ali ako tamo nema nicega, onda ste negde debelo pogresili..
26/03/2013, 18:06
Mislim da je ovo sasvim realan pogled na "stvar". Tih nadzak baba svaka zgrada ima bar po 5 komada i zaista samo vode abrove i tracare jer nemaju pametnija posla. Moja baba nikad nije gluvarila po hodniku, vredna zena, uvek sebi nadje zanimaciju.
26/03/2013, 19:14
Niste ni svesni koliko ste srecni sto ne zivite sa zivadinom u istoj zgradi. P.S.Namerno sam napisao njeno ime malim slovom
26/03/2013, 22:48
Zivotu zgradi 1 i 2...dva fenomenalno osmisljena teksta....duhovito,realno... a svi mozemo pronaci ponesto od svog komsiluka u tvom,to je sigurno....
Apsolutno se slazem i sa tvojim razmisljanjem o starosti. I ja je delim na fizicku i duhovnu. Bitno je ostati vedar i ponosan, ne dozvoliti da dete u nama zauvek nestane...jer sta nam onda preostaje?! Onaj mrak i sve nesto ruzno na M kako si napisala u jednom delu teksta...
P.S. Moja baka ima pune 82 godine.Ja imam cerkicu od nepune tri godinice...Moja je baka bas skoro pristala (na zahtev svoje praunuke)da "vozi" njen tricikl... Dete u njoj zivi i danas... I mene to raduje...
Sve najbolje:)
27/03/2013, 09:44
Ivana bravo za tvoju baku! Svaka cast! To je poenta price.. Moze starost biti divna, samo da nas zdravlje sluzi.. Toliko je nacina da covek ne zavrsi po hladnim prljavim hodnicima, uplasen i sam.. Zato treba kroz zivot negovati svoje zelje i snove koje nismo ostvarili, da bismo imali cemu u starosti da se posvetimo. :)
27/03/2013, 10:25
Svakako... Snovi najvise vrede,bilo da su ostvareni ili neostvareni. Starost je teska,sigurna sam.Ali je i neizbezna. Zato je treba ispuniti najlepsim osecajima,ljudima,dogadjajima, secanjima... Pa i ako ostanemo sami u starosti, ni to nije kraj sveta... Uvek se necim moze ispuniti dan... Pozdrav :)